Dobar odnos adolescenta i odrasle osobe je snažan zaštitni čimbenik za pojavu raznih problema u životu mladih - od zloporabe sredstava ovisnosti, rizičnih seksualnih ponašanja, do pojave depresivnosti. Uslijed razvojnih promjena u ovoj dobi neminovno se mijenja i priroda međusobne komunikacije.

Odrasli se treba prilagoditi tim promjenama, te naći načina da prevaziđe prepreke, izbjegne pogreške i preuzme odgovornost da komunicira na način koji će podržat zdrav razvoj mlade osobe i dobre odnose.

Komunikacija iz dva kuta

Perspektiva mladih

• Osjećaju da ih se ne razumije! (a žele razumijevanje!)
• Neravnoteža moći (odrasli više prava - u odabiru teme, vođenju razgovora, ne/poštivanju njihovih stavova, mišljenja i osjećaja..)
• Ne žele povrijediti odraslog (da se npr roditelj ne osjeti krivim što adolescenta nešto muči)
• Ne žele narušiti sliku o sebi (da ne bi odrasla osoba rekla "s tobom nešto nije u redu”)
• Strah od osude - boje se iskreno govoriti o tome što ih muči
• Ne vjeruju odraslima
• Taboo teme (u obitelji, s odraslima… - o čemu se smije i ne smije govoriti) - (seksualnost, eksperimentiranje s alkoholom i sl...)

Perspektiva odraslih

• Slika adolescencija kao burnog i buntovnog razdoblja (pobuna protiv autoriteta, otpor…) – stereotipno?
• Misle da ih mladi ne trebaju
• Pitanje autoriteta/moći – “Odrasli je uvijek u pravu”
• Strahovi od snažnih osjećaja mladih
• Prihvaćanje promjena (starenja, promjene uloga, generacijskih razlika)
• Taboo teme
• Želja da budu osobe od povjerenja/ da znaju sve

Greške u komunikaciji…

• {adselite} Neprimjeren kontekst – razgovor o problemima mlade osobe pred vršnjacima, ili drugim osobama
• Neuvažavanje osjećaja – “Nije to ništa”, “Ne bi se trebao ljutiti”, “Čega se imaš bojati”“Tako je svima, ne samo tebi”
• Ismijavanje, vrijeđanje - “Baš si budala”, “Pametnjakoviću”, “Nikad od tebe ništa!”
• Kritiziranje i osuđivanje – “Lijenčino jedna!”, “Sigurno nisi ništa ni učio”,
• Podrazumijevanje (motiva, osjećaja , namjera) – “Namjerno si zakasnio”, “Ne mariš za moje osjećaje”“, Misliš samo na sebe
• Slušanje u zasjedi – “Eto, kažeš i sam da …”, “Tu sam te čekao/la…”
• Ispitivački stil – “Zašto?”, “Jesi li rekao da …”, “Kad si došao?”, Što je ona napravila?...
• Pretjerano savjetovanje – “Reci joj (to i to)...., "Da sam na tvom mjestu - ja bih..."
• Osobno shvaćanje – “Ne povisuj ton na mene, kakvo je to nepoštivanje!”
• Zapovijedanje: “Smjesta pokupi stvari i pospremi sobu”
• Upozoravanje: “Jesam li ti govorila da će tako biti.”
• Propovijedanje: “Kad sam ja bio mladić drugačije je bilo.”
• Kritiziranje i okrivljavanje: “Sam si si kriv”, “Tako ti i treba”, “Opet si uprskao”
• Odbijanje: “Nemoj me gnjaviti, sad nemam vremena”
• “Zgražavanje” – “Nisi valjda to napravio!”
• Rješavanje problema za njih – spašavanje “Sad ću ja nazvat u školu i to riješit!”

Kako razgovarati?
Potrudite se razumjeti, ali i pokazati razumijevanje!

• Uvažiti i prihvatiti djetetovo iskustvo (osjećaje!): “Vjerujem da te to pogodilo”, “Stvarno si to jako željela, zar ne?”, “To te baš naljutilo”, “Mora da je bilo strašno”
• Stvorite kontekst (prostor, vrijeme, kritika u 4 oka, poštivanje osobnog prostora osobe i ritma; dobar timing, priprema,…)
• Posvetite pažnju, pokažite interes (ukloniti smetnje, ne radite istovremeno nešto drugo, obratiti pažnju na osjećaje u podlozi) - vaše slušanje nosi poruku da je vrijedno pažnje i prihvaćeno.
• Osvijestite sebe kao slušača (“teške” teme; pitanja autoriteta/moći, delikatne, reagiranje na emocionalne sadržaje…)
• Ne gubite iz vida cilj - koliko trenutno postupanje (optužbe, prijetnje…) doprinose njegovu postizanju (Je li cilj da se ne zabavi i ne izlazi, ili da ne uđe u rizično ponašanje koje mu može štetiti!”)
• Dopustiti pogrešku – i dopusti učenje iz njih (ne koristi pretjerana kontrola)
• Ne shvaćati osobno – “Nakon svega što radimo za tebe ti počneš pušit!imaš loše ocjene!”
• Ne etiketiraj – budi specifičan i konkretan! (Kritika ponašanja, ne osobe!)
• Ne podrazumijevaj – PROVJERAVAJ! (Nisam sigurna da sam te dobro razumjela. Shvatila sam da govoriš o … Reci jesam li te ispravno razumjela…”
• Ne zgražavaj se – “kako si to mogao napraviti, pomisliti…” – (kruta i nerealistična osobna pravila i standardi ponašanja mogu biti otežavajući) – važna je fleksibilnost
• Ne pretjeruj s osobnim iskustvima – “kad sam ja …” (dijete nije naša kopija; njegovi su doživljaji i iskustva njegovi…)
• Primjerno samorazotkrivanje – osjećaja, (no, ne detalja, pogotovo o drugom roditelju, prevari...itd)

Izvor: Centar za psihološku pomoć TESA, Jadranka Orehovec, prof. psihologije