PFLAG - prijašnji naziv Parents, Friends and Family of Lesbians and Gays, je najveća svjetska organizacija koja okuplja roditelje, obitelji i prijatelje LGBT osoba, čiji je osnovni cilj djelovanja davanje podrške roditeljima, obiteljima i prijateljima LGBT osoba, prevladavanje diskriminacije prema članovima nijhove obitelji i njihova što bolja integracija u društvo.
Pokret je nastao kao rezultat djelovanja nastavnice Jeanne Manford iz Flushing-a u Queens-u, koja je u travnju 1972. godine dobila obavijest iz bolnice kako je njen sin Morty pretučen prilikom dijeljenja letaka za jedan politički skup u New York-u.
Revoltirana zbog nezainteresiranosti policije da zaštiti njenog sina i otkrije nasilnike, Jeanne je napisala protestno pismo New York Post-u u kojem sebe predstavlja kao majku gay demonstranta. Nakon toga uslijedili su brojni intervjui u radio i TV emisijama nekoliko gradova u kojima je Jeanne pokušavala ukazati na problem nasilja prema vlastitom djetetu i pokrenuti i druge roditelje da joj pe pridruže.
Na njurorškom Prajdu u lipnju te godine Jeanne je nosila transparent: "Parents of Gays Unite in Support for Our Children" (Roditelji gejeva ujedinimo se u podršci našoj djeci).
Potaknuti pozitivnim reakcijama javnosti, Jeanne i njen suprug počeli su provoditi ideju osnivanja organizacije roditelja gejeva i lezbijki koja trebala biti "most između gej i heteroseksualne zajednice"
Kako je organizacija rasla, vremenom su uključeni i roditelji biseksualnih i transrodnih osoba a 1998. godine PFLAG je u svoju misiju uključio i rodni identitet.
PFLAG danas ima organizirane grupe u preko 200 država svijeta sa većim ili manjim utjecajem na kreiranje društvenih kretanja u tim državama, što u principu najviše ovisi o snazi lokalne organizacije i stupnju demokratičnosti društva.
No činjenica je da su razina ostvarenih prava LGBT osoba, kao i opće prihvaćanje LGBT osoba u društvu deleko veći u državama u kojima PFLAG postoji dulje i okuplja više roditelja.
Iako je zakonodavni okvir glavni temelj uređenja nekog društva, u društvima poput našeg u kojem se zakloni primjenjuju prilično selektivno suštinske se promjene ne mogu postići pukim izglasavanjem zakona.
{adselite} Suštinske promjene mogu se postići samo ustrajnim radom tisuća anonimnih roditelja, braće, sestara i prijatelja koji će se u vlastitoj okolini (naselju, radnoj sredini, široj obitelji) oduprijeti homofobiji. mržnji i diskriminaciji koju ta okolina pokazuje prema njihovim članovima.
U tom smislu potrebno je da se roditelji, obitelji i prijatelji samoorganiziraju kako bi jedni drugima pružili potrebnu podršku, uključujući se aktivnije u društvene promjene.
Projekt Gay u obitelji spreman je podržati sve inicijative roditelja u smislu samoorganiziranja objavljujući informacije o nijhovom djelovanju ali i osiguravajući zatvoreni web prostor za međusobnu komunikaciju pri organiziranju, ukoliko se pojavi takva potreba.
