Psiholozi razlikuju dvije vrste ljubavi – strastvenu i partnersku.  Strastvena ljubav ("opsesivna", "zaljubljenost") je vrlo intenzivna emocija koja ukljucuje žudnju za jedinstvom s drugom osobom. Ukoliko je uzvracena stvara osjecaj ushicenosti, ispunjenosti – a kad je neuzvracena baca u ocaj, i stvara osjecaj praznine, anksioznosti.

Partnerska (ili "prava ljubav") je ljubav koju osjecamo za one s kojima su naši životi duboko isprepleteni. Manje je intenzivna i strastvena, ali ukljucuje osjecaj duboke povezanosti, intimnosti i privrženosti (ili vjernosti). Obje vrste ljubavi predstavljaju intenzivna pozitivna iskustva.

Ljubavne sheme utjecu znacajno na nacin na koji stvaramo, održavamo ali i "završavamo" ljubavne i seksualne veze. Naše (kognitivne) sheme u glavi utjecu na naše osjecaje, vode naše ponašanje i to kako cemo procesirati i doživjeti informacije. Pretpostavlja se kako ljudi imaju razlicite ljubavne sheme – tj razlicite kognitivne modele o tome što je prikladno da ocekuju od sebe, drugog, odnosa.

S obzirom na to razlikujemo:

• sigurne – dobro se osjecaju oko bliskosti i oko nezavisnosti u vezi
• "prilijepljeni" - kojima je intimnost ok, ali ih plaši previše neovisnosti (vlastite ili partnerske)
• "nestašni" - boje se intimnosti, ali nemaju problema s puštanjem ni provodenjem neovisnosti
• "promjenjivi" - ambivalentnih odnosa oko obje dimenzije veze
• "slucajni" koji nisu zainteresirani za veze, osim za one bez problema i obveza; "nezainteresirani"

{adselite} Ljubavne sheme ovise najviše o tome kako se osoba osjeca oko intimnosti i/ili nezavisnosti i koliko je voljna za ukljucivanje u romanticnu vezu. Ljubavne sheme su pod utjecajem ranih iskustava i relativno su trajne. Smatra se da se spajaju osobe slicnih ljubavnih shema.
 
Čini se kako odnosi odražavaju iskustva osobe iz povezanosti u odnosu sa prvim skrbnikom (majkom), te da rani obrasci povezivanja utjecu na odnose u odrasloj dobi. Sigurne odrasle osobe se osjecaju udobno s time da budu intimni s drugom osobom, te su sposobni vjerovati i ovisiti o onima koje vole.
Neka emocionalna stanja i naše vlastite karakteristike utjecu na to koliko smo "spremni" za pravu, ali i koliko smo "slabi" na strastvenu ljubav.
    
Strastvena ljubav
Istraživanja su pokazala kako sve što nas cini osjetljivima, i da se osjecamo bespomocni i ovisni (kao djeca) poveca naš strah od odvojenosti i žudnju za spajanjem s drugom osobom. Tad je trenutak kad smo i skloniji strastveno se zaljubiti i naci takvu osobu s kojom cemo se spojiti i pobjeci od neugodnog i teškog osjecaja odvojenosti.
Pokazalo se kako nisko samopoštovanje i situacije koje ga ugrožavaju dovode do vece "prijemcivosti" za ljubav i nježnost koju nam drugi nude. Nesigurnost u sebe, osjecaj ovisnosti  kao da ljude cini "gladnima ljubavi". Anksiozne osobe su takoder naklonjenije traženju strastvenih ljubavnih  veza.
 
Istraživanje je pokazalo povezanost ljubavnih shema sa emocionalnim tonom ljubavne veze. No, ljubavne se sheme ipak mogu modificirati – vezano uz razvojne promjene, ali i s obzirom na vlastita iskustva.

Zašto trebamo zaljubljivanje u osjetljivim trenucima ili stanjima?
Jer u trenucima strastvene ljubavi osobe doživljavaju uzbudenost, euforiju, smijeh, zadovoljstvo. Uz to, osjecaju se kao da ih netko razumije i prihvaca i voli, te da s nekim dijele osjecaj jedinstva. Osjecaju se sigurno kad su s onim koga vole. Cesto su oni koje se zaljube sposobni transcendirati svoja prethodna ogranicenja.
Jedno je dansko istraživanje pokazalo da se ljudi najbolje osjecaju kad su zaljubljeni i ta im je ljubav uzvracena. Tad su opušteni, sretni, samopouzdani, i neobicno zdravi (manje prehlade ili grlobolje). Cak su im i izvadili krv, što je pokazalo da im je imuni sistem u punoj snazi. No, nije sve bilo tako idealno za one ciji osjecaji nisu bili uzvraceni. Oni su bili u riziku – osjecali se napeto, depresivno i skloniji su bili prehladama, a i imuni sistem im je pokazivao znakove da se s necim bori.
Strastvena ljubav je poput emocionalnog roller-coastera i ne nudi nam samo pozitivne snažne emocije, nego i cijelu bujicu osjecaja – ocaj, anksioznost, paniku i bol. Cini se da ova snažna iskustva doprinose našoj pobudenosti u takvim vezama. No, kraj strastvene  ljubavi osobi poremeti samopoštovanje, a može se i osjecati snažna ljutnja, ljubomora.
 
Partnerska ljubav
Partnerska veza se povezuje s potrebom za reprodukcijom. Neuroznanstvenici smatraju da je hormon oksitocin u osnovi kemije ljubavi – i povezan s poticanjem kontakta, bliskosti, ljubavi, povezanosti, nježnosti. Prava ljubav treba ukljucivati medusobno poštivanja, intimnost i bliskost. Nježno grljenje, maženje, tepanje, poljupci stvaraju osjecaj sigurnosti i kod muškaraca i žena.
    
U partnerskoj vezi osobe moraju balansirati intimnost i neovisnost, blizinu i udaljenost. U partnerskoj vezi se osobe samorazotkrivaju više nego u prijateljskoj vezi. Sposobnost razotkrivanja – otkrivanja intimnih informacija o sebi – je povezana sa kvalitetom bliskih odnosa. Oni koji više (sebe) dijele s partnerom su zadovoljniji ljubavnim odnosom u cjelini. Ovo razotkrivanje cesto vodi i kroz faze razocaravanja, kad smo prisiljeni skinuti i maske savršenstva sa sebe, ali i ružicaste naocale kroz koje smo u fazi strastvene zaljubljenosti promatrali partnera. Odredena razina konflikta je zdrava za odnos, kao i spremnost da vidimo sebe i drugu osobu kakvi dosita jesmo a ne kao idealne slike i savršenstva (niti totalno loše zbog razocaranosti).

Kako da ljubav postane prava?
Na putu od strastvene zaljubljenosti ka "pravoj, zreloj ljubavi" moramo i sami sazrijeti. To se dogada kroz proces istraživanja vlastitih ljubavnih (i drugih) shema, ocekivanja, ideala. Uz odbacivanje raznih naocala koje iskrivljuju sliku i uz cisto doživljavanje sebe i drugih onakvih kakvi jesmo. To ne znaci tražiti izgovor za (medusobno) povredivanje - nego na pravom mjestu znati gdje povuci granice, gdje odustati od nerealnih ideala, a gdje i kako raditi na razvijanju sebe i odnosa u duhu poštivanja i prave ljubavi.

Jadranka Orehovec, prof. psihologije