George Gordon Noël Byron (London, 22. siječnja 1788. - Mesolóngi, Grčka, 19. travnja 1824.) je engleski pjesnik. George Gordon Noël Byron ili kraće - lord Byron rođen u londonskoj ulici Holles. Od rođenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron vukao je porijeklo od stare normanske obitelji, a čiji je nastariji poznati član Ralph de Buron, zajedno s Williamom Osvajačem došao u Englesku. Byronov otac prvi se puta oženio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kćerke.
Mlađoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jamesa I Škotskog te stoga pretjerano tašta i pomalo histerična žena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se Geroge Gordon Noël Byron.
Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini veoma strastveno zaljubljuje se u djevojčicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladić Byron od 1801. do 1805. godine školovao se u Harrowu. Tu se zaljubio u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njezine riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.
{adselite} Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U lipnju odlazi na put po Portugalu, Španjolskoj, Grčkoj, tadašnjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grčka) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.
Dvije godine kasnije Byron se vraća u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. kolovoza 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi se lord 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujući tim djelim vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaća Byronovu bračnu ponudu. Sljedeće godine (1815.) Byron se ženi svojom izabranicom. U studenome iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kćerka. Neposredno nakon njezina rođenja Byrona napušta supruga optužujući ga zbog incestuozne ljubavi s polusestrom Augustom.
Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. travnja napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u travnju 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.
Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i suradnje s karbonatima Byron je protjerana iz Pise te je 1822. godine, u rujnu, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova suvremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i pogalvarom sotonske škole. Nakon 14. srpnja 1823. Byron iz Geneve kreće u Grčku i 4. kolovoza iskrcava se u Cefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. Umrijet ćemo ovdje ili marcijalno ili močvarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Maurocordatu.
Godine 1824. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. siječnja, a već 19. travnja Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo prenešeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya.
