Ako dobro otvorite oči i budete do kraja iskreni prema sebi, vidjet ćete da nije jako teško uočiti znakove. No, teško se s tom spoznajom nositi, a najveća greška je ipak tako dijete ne prihvatiti
„Bio je već "stajliš" kao mali, skupljao Madonnu , K-K Kylie, nosio je samo pinki "starke", voljele su ga sve naše m-m-majke" ...
Baš kao što stihovi Lollobrigidine pjesme „Moj dečko je gay" kažu - nije teško simpatizirati feminiziranog prijatelja vaše kćeri, no kako biste se nosili sa spoznajom da vaše dijete ima sklonost istom spolu? Nitko od nas ne voli o tome ni razmišljati, no znakovi se mogu uočiti još u predškolskoj dobi, zato dobro otvorite oči.
Kratak je popis stvari koje bi jednog roditelja mogle povrijediti više od spoznaje da je njegovo dijete homoseksualno. Iako danas svi pokušavaju biti liberalni i tolerantni, nitko ne želi živjeti u jednoj od onih američkih serija u kojoj je svaki drugi lik gay. No, postoji mogućnost da vaš preslatki četverogodišnjak ne ispušta sekinu barbiku iz ruke.
Kako prepoznati homoseksuano dijete?
{adselite} Taj je primjer najčešći uzrok briga kod roditelja, no možete odahnuti. Povremeno igranje s lutkama, preuzimanje uloge ženske osobe (poput majke, bake, odgajateljice ili neke druge žene iz njegovog života), pa čak i blaga feminiziranost u plesnim pokretima na novi hit Lady Gage ne znače ništa.
No koliko god zastrašujuće bile, izjave poput „Mama, zašto ja nisam djevojčica" (i naravno obrnuto), nikako se ne smiju ignorirati. Razloga za brigu imate i ako se vaš sin u parku uvijek radije s djevojčicama igra gumi-gumi nego s dječacima indijanaca i kauboja, ili ako se više razveseli sekinom božićnom poklonu nego svom, te ako uživa gledati vas dok se šminkate i pomaže vam u odabiru nijanse ruža koja savršeno odgovara uz vašu novu haljinu, nego da s tatom pere auto ili slaže policu. Ako se ni približno niste pronašli u ovim karikiranim primjerima, možete mirno spavati.
Kako se nositi s tom spoznajom?
No kako se suočiti s tim problemom ako zaista postoji? Teško... Nije nimalo lako pobijediti vlastite predrasude, suočiti se s osudama rodbine, kritičkim pogledima susjeda i komentarima prijatelja. No najgore što možete učiniti svom djetetu jest ignorirati činjenicu koja će ga obilježiti za cijeli život. O vašoj reakciji i načinu na koji ćete se s tim nositi uvelike ovisi njegova sreća, a i vaš odnos koji može biti zauvijek uništen.
Negiranjem spoznaje da je vaše dijete gay, njemu šaljete poruku da radi nešto krivo te da je zbog toga loša osoba. Želite li da vaše dijete proživi pakao kada jednoga dana samo početi primjećivati da s njim “nešto nije u redu”? Naravno da ne želite. Njegova vam je sreća najvažnija, zato učinite jedino što je u vašoj moći: prihvatite ga takvo kakvo je i volite ga.
Morate shvatiti da je vaše dijete takvo kakvo jest, da je za njih najprirodnija stvar da ih privlači isti spol i to je nešto što vi nećete moći promijeniti. “Društvo američkih psihologa”, najveće takvo društvo na svijetu, koje je homoseksualizam 1973. proglasilo mentalnim poremačajem, nedavno je priznalo kako se ono terapijom ne može izliječiti.
“Postoje brojne teorije o podrijetlu seksualne orijentacije. Većina znanstvenika danas slaže se da je ona najvjerojatnije rezultat kompleksne interakcije kognitivnih i bioloških faktora te utjecaja okoline. Kod većine, seksualna orijentacija određena je u ranom djetinjstvu. Nedavno su se pojavili dokazi koji upućuju na to da geni pa čak i hormoni novorođenčeta igraju veliku ulogu u seksualnosti djeteta”, objavljeno je na stranici Društva američkih psihologa.
Izvor: Nacional.hr
