(Z.A. – queer osoba, 27. god., aktivistkinja)

Prvi put sam osjetila da me privlače djevojke na početku fakulteta. Kada sam doselila u Zagreb počela sam razmišljeti o tome. Zatim sam upoznala neke osobe iz zajednice, što mi je pružilo svojevrsnu indirektnu podršku. Nisam imala duga i teška previranja u samoj sebi zbog svog seksualnog identiteta.

Prvo sam se outala najboljoj frendici, nisam se bojala jer sam otprilike znala kako će reagirati, odnosno da će me podržati.
Zatim sam se outala frendicama, najveći je broj onih s kojima sam išla na fakultet, nadalje frendicama koje su i same dio LGBTIQ zajednice. Outala sam se i nekima iz srednje škole s kojima sam ostala u kontaktu. Outala sam se svim prijateljima/icama s kojima sam dobra i s kojima se družim. Nisam imala nikakvih neugodnosti niti negativnih komentara.

Nisam se outala prijateljima/icama s kojima više nisam toliko bliska i s kojima se tek povremeno nađem. Oni/e ne žive u Zagrebu. Čula sam da se raspituju preko mojih prijateljica imam li curu, mene nisu direktno pitale.

Outala sam se mami. Kako s tatom nemam baš neku komunikaciju, sigurna sam da mu je ona rekla. Od svih outanja, ovo mi je bilo najteže. Nikad nisam s mamom pričala o svojim vezama pa sam se znojila dva dana prije razgovora. Znale je da sudjelujem u organizaciji Pride-a i da radim u Kontri te sam pretpostavljala da je i očekivala takvo što.

Dobro je reagirala – rekla je da zna da me tračaju po gradu (živi u malome mjestu), ali neka se ne obazirem. Njoj je glavno da sam sretna i da radim što volim (pritom je mislila na organiziranje Pridea, pojavljivanje na tv-u…). Također je rekla da joj njezina prijateljice postavljaju neugodna pitanja (zašto radim na organizaciji Pride-a, kako to da ona to odobrava…).

Nisam rekla baki i dedi, teti… i daljnjoj rodbini. Dosta su homofobični/e i nemaju baš razumijevanja. Ali, sigurna sam da su saznali/e preko nekih drugih kanala, ipak žive u malome mjestu.

Što se tiče mojih negativnih iskustava u smislu nekog od oblika nasilja, vrijeđanja, doživjela sam koji povik na ulici («vidi lezbe!»), drugih neugodnosti nije bilo.

{adselite} Moja djevojka se nije outala svojim roditeljima pa se stoga moram skrivati od njih kada ostanem prespavati kod nje i moram potajice izlaziti iz njezine kuće. To su mi neugodne i frustrirajuće situacije jer se moram suzdržavati i ne mogu se prirodno ponašati.

Trenutno nemam nekih strahova. Najviše me smeta što u potencijalno opasnim situacijama na javnim prostorima moram biti oprezna i paziti na svoje ponašanje (držanje za ruku, itd.).

Coming out se vrlo pozitivno odrazio na moj život. Super mi je što ne moram skrivati taj dio sebe, što mogu otvoreno reći tko sam. Ne moram više muljati roditeljima ni prijateljima/icama.

Mladim LGBTIQ osobama koje nisu učinile coming out poručila bih da se što više outaju, mislim da je to bitan dio borbe za bolji položaj i borbu protiv diskriminacije.

Njihovim bih roditeljima poručila da saslušaju svoju djecu, razgovaraju s njima i da shvate da su im djeca sretna u načinu života koji su odabrala.
 
Iva Zegura, Coming out vs./feat. Prihvatiti