1. srpnja 1977. tadašnji Sabor Socijalističke Republike Hrvatske ukinuo je u Krivičnom zakonu tzv. protuprirodni blud. Iz današnje nam se perspektive čini gotovo nevjerojatnim da je ljudima ikada moglo pasti na pamet da dobrovoljni spolni odnos između dviju odraslih osoba smatraju kaznenim djelom.
Da bi se neki čin inkriminirao ili da bi se pooštrila kaznenopravna represija nužno je dokazati njegove štetne posljedice ili povećanu društvenu opasnost, utemeljeno na istraživanju, analizi javnog mnijenja... Pitam se kako bi uopće bilo moguće dokazati "povećanu društvenu opasnost" od toga što "Marko i Janko nešto rade u krevetu".

Riječ je o diskriminaciji "drukčijih" utemeljenoj na dubokim patrijarhalnim obrascima što potvrđuje i činjenica da se lezbijski odnos nikada nije kriminalizirao... Prije trideset godina konačno je završen mučan period kriminalizacije homoseksualnosti u našoj zemlji, dobna granica za ulazak u spolni odnos izjednačena je za heteroseksualni i homoseksualni odnos tek 1998. godine na 14 godina.

Bio je to početak procesa koji traje i danas. Aktivizam za prava seksualnih manjina u našoj zemlji svoj je procvat doživio prije pet godina. U tom razdoblju učinjeno je zaista mnogo. Antidiskriminacijske odredbe uvrštene su u desetak zakona, a među njima i u Kazneni zakon. Kakav obrat! Unutar trideset godina nešto što se smatralo krimenom u istom je zakonu dobilo status onoga što se štiti.

{adselite} Jedna od mojih čestih dvojbi načelno je pitanje prati li opća društvena klima u našoj zemlji sve te zakonske promjene. Donose li se one po diktatu EU, jesu li za političare samo šminka kojom se pokazuju "modernima" i "progresivnima", ili smo doista doživjeli to da nepravda prema manjini ozbiljno smeta kritičnoj masi?

Ako je tako, možemo reći da je taj evolutivni proces kod nas prošao neobično brzo jer za ono što smo postigli u samo pet godina  državama Zapada trebalo je četrdesetak godina. Stoga sam optimist. Iako ću doživjeti kritike od radikalnih gej skupina, opet ću eksplicitno reći da je u Hrvatskoj svakoga dana homofobije sve manje. Kako je jezik zrcalo društva, dokaz za svoju tezu, barem simbolički, nalazim u dvjema saborskim raspravama. Svi se sjećamo one iz 2006. o prijedlogu Zakona o registriranom partnerstvu.
 
Nju pamtimo po izjavi zastupnice HDZ-a Lucije Čikeš kako je "cijeli svemir heteroseksualan". Kolikogod to bilo tragikomično, kao da smo zaboravili raspravu o Zakonu o istospolnim zajednicama s početka 2003. A tada smo mogli čuti "kako bi bilo dobro da se za homoseksualce otvori Goli otok", zatim da je "poznato kako su svi homoseksualci drogeraši i sidaši", itd. Takvih izjava prošle godine ipak nije bilo.

Kako je osnovni uzrok homofobije neznanje i "seksualna nepismenost", nužno je da se u školski sustav što hitnije uvede edukacija o spolu i rodu, koja će biti utemeljena na znanstvenim činjenicama, te u skladu s pravnim poretkom. Na zakonskoj razini Drugi korak će inzistirati na znatnom proširenju opsega prava istospolnih zajednica, od registracije zajednice kod matičara, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja do niza praktičnih prava iz svakodnevnog života. Pritom ne tražimo da se takve zajednice nazivaju "brakom", da se reguliraju u sklopu Obiteljskog zakona, niti inzistiramo na posvajanju djece.

Misija Drugog koraka je integracija seksualnih manjina u društvo, za što je nužan dijalog i s Crkvom i drugim vjerskim zajednicama, akademskom zajednicom te s ukupnom javnošću. Vjerujem u bolju budućnost, a građankama i građanima Republike Hrvatske čestitam 30. obljetnicu dekriminalizacije homoseksualnosti. Toga dana ukinuta je velika povijesna nepravda. Zamislimo se nad svim žrtvama homofobije te zaželimo da više ni jedno ljudsko biće ne bude osuđeno zato što je "drukčije"

Homofobija i političke stranke
U ovo predizborno vrijeme želim istaknuti pozitivan primjer SDP-a kao stranke koja je imala najviše sluha za naše potrebe, ali je sada više nego ikada potrebno da sve (!) stranke postignu konsenzus o minimumu prava seksualnih manjina. Stoga ćemo komunicirati i sa strankama konzervativnog svjetonazora, HDZ-om, HSS-om i HSP-om. Dokle god se oko tog minimuma ne slože sve stranke, homoseksualnost će u društvenopolitičkom kontekstu ostati neuralgična točka.

Izvor: Jutarnji.hr , Dorino Manzin