Može se reći da smo danas svjedoci svojevrsne "revoolucije obitelji". Klasični nukleus obitelji dozivljava promjene i neki se ljudi jednostavno ne pronalaze u tata, mama, dijete shemi koju nam drustvo pretpostavlja od davnina. Tata može danas biti gej, jednako tako i mama. A prema istraživanjima, seksualna orijentacija roditelja neće utjecati na seksualno opredjeljenje djece.  Izgleda da ljudi danas žele udovoljiti svojim instinktima očinstva i majčinstva. Najvažnije je biti dobar roditelj, pa danas u nekim zapadnim zemljama djecu rađaju i prijatelji, a ne samo ljubavni parovi. Ljubav prestaje, misle oni, romanse pucaju, gase se strasti. Ali pravo prijateljstvo traje.

Treba samo pobijediti onu potrebu dijeljenja i kontinuiteta koje tražimo od sentimentalnog odnosa i onda ako to ti odnosi više ne osiguravaju.

Zanimljivi su u tom pogledu dijelovi studije Akademije američkih pedijatara, objavljene 1994. godine u znanstvenom časopisu Pediatrics in Review. U SAD-u je tada bilo od 1 do 5 milijuna majki lezbijki, od 1 do 3 milijuna gej očeva, te više od 4 milijuna djece rođene od gej roditelja. Po toj studiji, seksualna orijentacija ove djece nije imala ama bas ništa s roditeljskom. Od tada su se napadi i predrasude prema tim novim zajednicama počeli polako smanjivati.

{adselite} Od studije je proslo 11 godina i danas se u Americi govori o "gej baby boomu". U kalifornijskoj banci sperme tvrde da je 66 posto djece rođeno u lezbijskim parovima, 15,5 posto u heteroseksualnim, 10 pošto su single heteroseksualke i 18 posto single lezbijke (riječ je o podacima iz prosinca 2004. godine). Uskoro će u Americi biti 6 milijuna djece gej roditelja pa su nastala dva časopisa njima posvećena: And Baby i Proud Parenting Magazine. A u Belgiji, Engleskoj, Nizozemskoj, Sloveniji, pa čak u izrazito katoličkoj Spanjolskoj, postoje zakoni po kojima gej parovi imaju pravo postati roditelji, te je broj takvih obitelji u stalnom porastu. U susjednoj Italiji postoji takozvani Zakon 40, koji zabranjuje pristup umjetnoj oplodnji svakoj osobi koja nije heteroseksualna, u braku ili izvanbračnoj zajednici. Već se vodi kampanja za priznavanje prava gej obiteljima, a unatoč zakonu, prema nekim istrazivanjima, 3,4 posto homoseksualaca i 5,4 posto lezbijki su roditelji. Njihova djeca uglavnom su iz prošlih brakova ili veza. Mnoge homoseksualno orijentirane žene odlaze zanijeti u inozemstvo, a u Italiju se vraćaju kao single majke. To je učinila i Maria Silvia, koja ima djevojčicu rođenu umjetnom oplodnjom od anonimnog donatora iz Nizozemske. Oplođena je u centru za reproduktivnu medicinu Vrije Universiteit u Bruxellesu, a to ju je stajalo 4200 eura. Drugi pokušavaju jeftinijim i domaćim putevima, pa su nekim gej muškarcima dijete rodile prijateljice lezbijke.

- Imam snažnu želju ostaviti svoj znak za vrijeme kad me više ne bude. Želim posvetiti svoje životne napore nekom drugom i dati mu ono što je meni nedostajalo. Majka mog djeteta bit će moja prijateljica, koja je ozbiljna, korektna i pribrana osoba. Složili smo se da zajedno sudjelujemo u djetetovu životu. Ne tražim razumijevanje ili specijalno uklapanje kako ni za sebe, tako ni za dijete. Sreća ne ovisi o drugima, nego o nama samima. Ako ikad budemo imali problema s neprihvaćanjem, trazit ćemo najbolji način da se s tim suočimo. Moje dijete, moja prijateljica i ja - kazuje to dvadeset osmogodišnji Enio.

Isto razmišlja i četrdesetogodišnji Fabrizio.
- Sada kad sam ostvario svoje profesionalne ciljeve, zelim nekome prenijeti svoje strasti, ono što ja jesam, što sam stvorio. Već sam se dogovorio s jednim lezbijskim parom s kojim me je upoznao zajednički prijatelj. One su zajedno već 10 godina, upoznali smo se, svidjeli se jedni drugima, te našli sličnosti u razmišljanju, namjerama i načinu zivota. Moj momak s kojim sam devet godina ne osjeća jednaku potrebu, ali ja nemam namjeru odustati. Bojim li se da mi dijete jednog dana može patiti zbog ove situacije? Ne, jer se putem dijaloga i razmišljanja dijete može zaštititi. Pomoći ću mu da razvije samoobranu - kaze Fabrizio. Pietro i Marco iz Astia imaju dva blizanca od jednog lezbijskog para. Pietro i Laura glumili su da su par, te su isli na umjetnu oplodnju u Bolognu. Djeca su rođena 2002. godine i zovu svoje biološke roditelje mamom i tatom, dok žive sa ženama. - Presretni su kada smo svi četvoro zajedno. Mi smo njihova obitelj, njihovo čvrsto uporište. Kad narastu, sigurno će si početi postavljati pitanja. Važno će biti da shvate da je najbitnije da njihova obitelj funkcionira, iako je čudna - smatra Marco.

Rodolfo je gej, ima 31 godinu, menadžer je i želi postati otac. Tridesetogodišnja Ilaria je hetero, glumica je i njegova najbolja prijateljica. Oboje su iz Rima i žele postati roditelji. Vole se i poštuju. Dijete namjeravaju začeti na tradicionalni način.

- Moj biološki instinkt za prokreacijom sve je jači i znatiželjna sam da doživim čudo majčinstva, života koji raste unutar mene - veli Ilaria.

Rodolfo je ispričao kako oboje smatraju da je dijete plod ljubavnog sjedinjenja, najslobodnijeg i najčistijeg. Imat će stoga dva roditelja i oboje će ga voljeti i podizati onako kako svako ljudsko biće zaslužuje. Ilarijin otac jos uvijek misli da se ona šali, a majka zna da joj je kći ozbiljna, ali se pritom nada i da će je pogoditi neka Kupidova strelica pa će se zaljubiti u nekog princa na bijelom konju. Rodolfo i Ilaria smatraju da se talijansko društvo, na sreću, jako brzo mijenja, te da se zbog sve više ovakvih situacija u njemu rađa nova senzibilnost.

- Ne brinem se za nas budući stil života. Dovoljno je pogledati razred u školi - pola je djece razvedenih roditelja ili iz propalih brakova, gdje su ona postala objekti frustracije. Naše će dijete sigurno imati osjećaj sreće i ljubavi oba roditelja - misli Ilaria, te dodaje kako sve ono što je novo na početku zna preplašiti ljude. Kasnije se navikneš, pa će tako i manje konvencionalne obitelji postati svakodnevica.

- Vjerujemo u ljubav i njene plodove, u kojoj god formi došla. Bolje naći nove puteve nego se zatvoriti u tradiciju koja je izgubila harmoniju. Ne živi se u svim tradicionalnim obiteljima u ljubavi, tradicija nije jamstvo za obrazovanje, sreću i stabilnost djeteta - rekao je Rodolfo.

Tako je to vani, a u Hrvatskoj je čak i ova tema malo prevruć krumpir. Od prije pet godina općenita situacija za seksualne manjine krenula je nabolje, osnovane su razne udruge i pokreti za promicanja prava seksualnih manjina, a od prije dvije godine postoje zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije. Također postoji i Zakon o istospolnim zajednicama, koji se uglavnom tiče imovinskih odnosa i uzdržavanja.

Izvor: Slobodna Dalmacija