Kad budete ovo čitali, grickali kolačiće ispod božićnog bora, ja ću biti na skijanju u austrijskim Alpama sa svojim ocem i njegovim prijateljem. Nisam mogao, a da vam se prije ne obratim i zahvalim na srdačnosti i toleranciji prilikom glasanja na referendumu koju ste pokazali kao Čakovčani, ljudi koje volim, tu, gdje su moje djetinjstvo, odrastanje i mladost bili ispunjeni ljubavlju i obiljem obiteljske pažnje – obratio nam se 17-godišnjak koji sa svojom obitelji živi u jednom prigradskom čakovečkom naselju.

Zatražio je anonimnost, ali prije našeg razgovora isto tako da ga vidim na skypeu, kako bih ga doživjela kao osobu i da ne pomislim da ga na kontakt tjeraju neozbiljnost i tinejdžerske gluposti. Potom je obrisao adresu i javio mi se telefonom. Rekao je da želi javnosti ispričati svoju životnu priču, koliko se to može ovako, na jednoj stranici novina. Ja sam gimnazijalac i napišite da se zovem Igor. Nije to moje ime jer znate što čini mala sredina malom čovjeku…, rekao je moj sugovornik.

JA SAM GIMNAZIJALAC, ODLIČNJAK…

Prvo što pamtim bile su upravo božićne kuglice na boru i oni bomboni selenjaci, ako ih se sjećate. Na bor ih je stavljala baka, a ja sam ih potajno krao. Iz tih dana pamtim i roditelje kako zajedno uređuju stan i iskreno - uvijek su me živcirali kako puno pričaju. Na naš četvrti zajednički Božić majka je ocu priopćila da je trudna, a nakon toga, majka i ja smo prvi put novu godinu dočekali sami. Zapravo, prva čestitarka u novoj bila nam je baka, očeva majka, koja je majci rekla da ne brine jer je sin utočište pronašao u obiteljskoj kući. Majka je zaplakala jer je mislila da se ocu dogodilo nešto loše. Otac je jednostavno otišao, trudnoća je bila kap previše u njegovoj čaši. I bez toga, tih je dana u sebi lomio svoja životna koplja.

SVE IMA SVOJE RAZLOGE

- Tek godinama kasnije shvatio sam pravi značaj cjelovečernjeg razgovora svekrve i snahe, a tu je zapravo i počela moja prava životna priča.
{adselite} Moj otac imao je samo 22 godine kad je oženio moju majku. Obitelji su bili kućni prijatelji, a moja majka bila je stvarno lijepa žena, kao što je i danas. Nakon što se otac vratio sa studija, bake su ih na svoj iskusan način zbližile i otac je majku nakon samo dva mjeseca zaprosio. Ženidbu je požurila očeva majka jer je primijetila sinovljevo čudno ponašanje. U ono vrijeme baka je doživjela pravi šok. Moj otac, a njezin sin jednog joj je jutra priznao da je zaljubljen u svog profesora s fakulteta, iskusnog i uvaženog liječnika. Baka otada pije tablete za tlak, ali uspjela je preživjeti i, kao što sam rekao, oženiti sina, kako bi spriječila obiteljsku kalvariju i sramotu. Kao žrtvu, našla je moju majku i lagao bih kad bih rekao da je otac nije zavolio na svoj način. U svakom trenutku očinstva podmetnuo je leđa i trudio se stvoriti nam topao dom. Baka je tajnu čuvala sve do trenutka u kojem se otac skoro slomio, a onda je shvatila da je istina jedini način da spasi sve one drage ljude do kojih joj je stalo, rekao je Igor.

MOJ SIN, A TVOJ MUŽ JE HOMOSEKSUALAC

- Dakle, baka je te večeri, na samu Novu godinu, majci priznala da je otac homoseksualac. U trenutku kad je saznao da čeka s majkom drugo dijete, u njemu je navrla sva ljubav i izdaja koju je priredio svom profesoru. Otac je s profesorom za vrijeme zadnje godine studija nekoliko puta vodio ljubav. Obojica su cijelo vrijeme znali da im se dogodila ljubav na prvi pogled. Obećali su jedan drugome da će se po završetku očevog školovanja zajedno otisnuti u neku europsku zemlju i živjeti zajedno. Potom se, kao što sam rekao, umiješala baka. S izdajom svoje ljubavi, otac je živio pet godina. Ja jedino znam da sam za tih previranja, kao petogodišnjak, bio smeten, izgubljen i zapostavljen.

Samo sam jeo, spavao i bojao se. Sva sreća što ne živimo u stanu. Majka je nakon obilnog plača vikala baki da joj je podmetnula pedera za muža kako bi sačuvala svoj bogataški status i obraz. Baka je pognula glavu i priznala da je tako. Potom su se grčevito zgrabile od olakšanja jer su ih vezale godine izuzetne bliskosti. Baka je tražila da joj majka prizna nije li otac bio grub u krevetu s njom. Majčino lice se ozarilo. U mužu je imala izuzetnog ljubavnog partnera. Priznala je i to da su naviknuli i na analni seks - da, to je bilo očevo inzistiranje. Ali, jako se dopadne to s vremenom, rekla je majka, nasmiješio se Igor u čijem razredu dvije cure redovito imaju analni seks sa svojim dečkima. Sazna se to, zapravo - gimnazijalci se možda i najviše tucaju od cijele nacije, nasmijao se i priznao da ima curu s kojom je stigao do razgovora o prvom seksu.

POBAČAJ, RAZVOD ILI OBITELJ?

Kako se bližio referendum proteklog prvog prosinca, to me ponovo bacalo u onaj dječji očaj jer manipulacija ljudskim sudbinama kao da nikada neće prestati.
Ljudi koji nemaju svoj život, istinski se bave tuđim, ispolitizirano i nisko, i na taj način gaze po svojim vlastitim kompleksima i traumama. Ako te tvoja različitost ponese malo iznad površine, izdvoji iz jednolične mase, preostaje ti da hitro pobjegneš ili sačekaš nečiji đon.

Moj otac nije pobjegao. Vratio se obitelji, smiren, spreman za razgovor. Majka je također poslagala kockice, a pogled na mene učinio ih je razumnim bićima koja jedino žele da nitko ne bude povrijeđen. Kako je to nakon svega bilo moguće, samo nebo zna. Dvoje ljudi gledalo je jedno u drugo, ali sada drugačijim očima. Začudo, s istom onom toplinom koju oduvijek pamtim, ali i napetim iščekivanjem.

KAKO SI MOGAO TAKO DUGO ŠUTJETI?

Ovo pitanje uputila je majka ocu. Sjedeći za stolom, on je uporno gledao u vrhove palčeva sklopljenih ruku kojima je vrtio ne trepnuvši.
- Kad sam bio s tobom, zamišljao sam njega. Nikad ga nakon fakulteta nisam vidio, nikad zaboravio i nikada prežalio. Majka mu je poručila da sam se oženio. Odselio je u Irsku nedugo nakon našega vjenčanja, a vratio se tri dana prije Božića. Kada sam ga čuo, nemoj se ljutiti, moje srce je prestalo kucati. Onda si ti rekla da si zatrudnjela – kažu da je muška suza teška. Da, majka je u tom trenu vidjela prvu očevu suzu. Ja sam izrazito ponosan na svoju majku, iz puno razloga. Mogla ga je ucjenjivati djetetom, financijski, prijevarama, a ona je samo mirno upitala.
- Reci najiskrenije što želiš? Razvod? Pobačaj? Nešto treće? Dobro znaš da smo došli pred zid. Ti si liječnik. Nađi lijek za sve, ja ću ga popiti ako ćemo svi ozdraviti od njega – očajnim, ali tihim glasom rekla je majka.
- Želim da upoznaš čovjeka kojeg volim, izustio je otac.

TATIN PARTNER BIO JE VIŠE OD OČEKIVANJA

Mama je inzistirala da upoznavanje s njim bude u našoj kući. Dogodilo se to samo tjedan dana kasnije. Dok su mi prije referenduma pričali o tim detaljima, čak sam se nasmijao jer je mama očekivala da će nam na vrata zakucati neki čovječuljak s naočalama i ženskastim glasom, ali jako se prevarila. Kad je otvorila vrata, pred njom je stajao visok lijep muškarac tamnih i toplih očiju i malo nervoznim, dubokim glasom pozdravio:
- Dobra Vam večer, gospođo.
Lagano je prema njoj gurao buket ruža, a ona je, valjda nehotice, upitala:
- Nisu li možda za mojega muža?
- Ako tako odmah u početku mislite o meni, nema smisla da ulazim u vaš dom, tiho je rekao pomalo stranim naglaskom.
- Naprotiv, uđite. Mislim da je dosta neizvjesnosti. Učinimo tome kraj.

KRAJ JE BIO ZAPRAVO POČETAK

Tempirana bomba troje pametnih i školovanih ljudi. Dovoljno jak opis susreta i situacije ljubavnog trokuta koji je to zapravo bio samo u ljudskom srcu, udaljenosti, daljini, a najviše ljudske različitosti. Kakva god odluka sad pala, nikad se ne mogu izbjeći moralni i društveni okovi. Da, što će reći ljudi? To pitanje izgovorila je majka.
- Mi smo u ovoj situaciji jedini važni ljudi. Ja sam uljez, ali sam bio prije Vas, gospođo. Uvijek će u srcu Vašega muža biti tako. Ali ja sam se spreman povući zauvijek.
- Ne, u panici je povikao otac. Tim povikom dao je majci odgovor na sva pitanja.
Uglavnom, prvi susret bio je mučan i nimalo ugodan. I sama pod dojmom izgrađene osobnosti neznanca, moja majka uvidjela je da postoje i drugi muškarci. Doduše, znala je ona to i prije.
Njezina dva „seminara“ prije godinu dana dogodila su se u njezinom odvjetničkom uredu u jednom istarskom gradu. Ali, vjerojatno je to sve bilo u okvirima životne struke, nasmijao se Igor.
Prema njegovom pričanju, imala sam osjećaj da razgovaram s odraslim muškarcem.

SVE ODLUKE BILE SU MAJČINE

Svo troje ponovo su se susreli nakon dva tjedna. Majka je donijela važne odluke. S obzirom na osudu okoline i društva, predložila je da se ne rastavlja s mojim ocem i da rodi dijete. Da pokušamo nekako uskladiti sve obveze i sačuvati pred okolinom status uzorne obitelji. S ocem je prekinula sve seksualne kontakte. Ja sam postao jako važan član obitelji. Svi su se trudili oko mene. Što da vam kažem, stvarno mi je ta pažnja odgovarala. Kad se rodila moja sestra, otac je već vikende provodio u susjednom gradu, kod svoga partnera. Neću lagati, njih dvojica više su se radovali rođenju sestre nego moja majka. Nije bila u depresiji, ali rođenjem sestre još su se više poslagale stvari. Kad se rodila sestra, prvi put sam vidio muški gay poljubac. Nije mi se gadio, ali ipak, meni je moja cura zakon.

ZAJEDNIČKI ODGOJ

Zavolio sam tog čovjeka. U sedamnaest godina, nijedno od njih troje nije me fizički maltretiralo, a svi su inzistirali na mojim zadaćama i lijepom ponašanju.
Da oprostite, svojim trudom popeli su mi se na onu stvar. Sestra je priča za sebe. Živi za modu i za klince iz razreda. Pubertet ju je udario ko gliser. Između majke i oca ostala je izuzetno velika doza poštovanja i iskrenosti.
Nezamislive su mi priče mojih prijatelja iz razreda u čijim obiteljima caruju alkohol, batine i strah. Svaki vikend otac i ja provodimo u susjednom gradu.
Majka nikada nikome ne polaže račune u kojem gradu ima „seminar“, a sestra još uvijek kod bake mora na spavanje oko 22 sata. Svi smo bili vrlo zadovoljni sve do referenduma. Tada nam se u kosti uvukao strah. Što ako jedan od članova naše obitelji poklekne i ne ostane svoj, što ako se nešto u stvorenom skladu izgubi?

HVALA VAM NA TOLERANCIJI…

Kao što sam rekao, dok budete ovo čitali, ja ću biti na skijanju s tatom i „tatom“, ali prije toga morao sam reći velika hvala svima koji su uz našu različitost, ne sluteći koliko će nas usrećiti, zakoračili korak naprijed u uvažavanju svih različitosti na svijetu.
Naša obitelj, kad sestra završi osnovnu školu, namjerava napustiti Hrvatsku. Ovoj zemlji treba još dugo vremena da postane sretna, a mi, izgleda, to za života nećemo dočekati i biti dio toga.

Izvor: Medjimurje.hr